Accueil » Articles publiés par Patiri Lambert (Page 199)
Archives d’Auteur: Patiri Lambert
Seigneur, « Tu es là au cœur de nos vies, dans nos tourments, dans nos joies… »
La liturgie de la Parole de ce jour remet en ordre nos pensées, en faisant des comptes avec une série de conséquences erronées qui découlent de la résurrection du Christ. A ceux qui penseraient que Jésus est ressuscité et que donc, tout leur est permis, l’apôtre Jean, dans la deuxième lecture, nous avertit que connaître Jésus ressuscité va de pair avec l’accomplissement de ses commandements. A celui qui tenterait d’oublier que la résurrection advient par et après la croix, ce qui signifie une série d’événements dont nous sommes responsables en tant que pécheurs, Pierre nous rappelle l’importance de reconnaître nos péchés et, en même temps, la bonne nouvelle que Dieu est toujours prêt à nous pardonner si nous nous tournons vers lui. Et enfin, à celui qui croirait que Jésus est seulement un fantasme, Luc nous propose l’image d’un Maitre dont l’œuvre a des effets bien visibles devant ses disciples. Pourtant, ceux-ci, « dans leur joie, ils n’osaient pas y croire et restaient saisis d’étonnement ». Ils n’ont pas cette paix intérieure parce qu’ils restent paralysés par leur histoire récente, qu’ils ne parviennent plus à s’orienter. La paix du Christ les appelle à franchir un autre pas et dépasser ces tragiques événements. Oui Seigneur, « tu es là, au cœur de nos vies,… dans nos tourments, …dans nos cœurs tout remplis d’orages, remplis de joie,… ».
Que d’événements dramatiques se sont passés, pour ces pauvres hommes, depuis trois jours ! Le dernier repas de Jésus, jeudi dernier… l’arrestation au Jardin de Gethsémani… leur fuite à tous… le reniement de Pierre… le jugement infamant comme hérétique et blasphémateur… la mort sur la croix aux portes de la ville… la pendaison suicidaire de l’un de leurs amis, Judas. Le groupe de douze est devenu onze, par l’abandon et la mort de l’un d’eux ! C’est dans ce contexte qu’arrive, déconcertante, inattendue, la «résurrection.»
Il leur dit : «La paix soit avec vous.» C’est le «bonjour» habituel des juifs : «Shalom !»… «La paix ! Cette fois on ne peut pas s’empêcher de penser que, ce soir-là, le souhait traditionnel a dû prendre une signification toute particulière : c’est au creux de leur désespoir que Tu viens leur dire : «Ne craignez pas»… «Soyez en paix»… Avant sa mort, jeudi dernier, selon saint Jean, Jésus avait promis qu’ils retrouveraient leur paix après un temps de douloureuse perturbation : «Je vous laisse la paix, je vous donne ma paix…» (Jean 14, 27). «Vous allez être dispersés, chacun allant de son côté, et vous me laisserez seul… Je vous ai dit cela pour qu’en moi vous ayez la paix… Soyez pleins d’assurance, j’ai vaincu le monde… » (Jean 16, 32-33). Aujourd’hui, au soir de Pâques, la promesse s’accomplit.
Ce qui établit le témoignage pascal des disciples sur des bases solides, c’est une double expérience : celle de la parole et celle du repas. En s’ajoutant à sa manifestation visible, la parole du Ressuscité ouvre aux disciples le sens les Écritures. Ce n’est pas l’œil qui est décisif, c’est l’oreille, autrement dit l’écho que la parole de Dieu éveille en l’homme. Dans l’évangile d’aujourd’hui, l’argument scripturaire se conjugue avec repas au poisson, qui évoque sans doute le rite eucharistique. Un va-et-vient s’instaure ainsi entre l’écoute de la parole et l’action des croyants, à la fois célébration et pratique quotidienne. Dans l’épître, saint Jean formule ainsi cette polarité : «En celui qui garde fidèlement sa parole, « amour de Dieu atteint la perfection. »
L’obstacle à notre pleine participation à la résurrection, l’empêchement qui nous vaut un long d’éducation, est en effet notre péché. Saint Pierre le dit clairement à ses auditeurs : « Lui, le Saint, le Juste, vous l’aviez rejeté » ; « Lui, le chef des vivants, vous l’avez tué ». Ce n’est pas un réquisitoire, mais un appel à la conversion. Cet appel, lancé devant tout le peuple, n’est pas à destination seule des notables juifs qui questionnent Pierre. Saint Jean nous interpelle d’ailleurs lui aussi : « Mes petits enfants, je vous écris pour que vous évitiez le péché ».
Cet appel est vif, mais il est plein d’espérance, car, explique saint Jean, « nous avons un défenseur devant le Père : Jésus-Christ, le Juste ». Il est en effet « la victime offerte pour nos péchés, et non seulement les nôtres, mais ceux du monde entier ». Le choix de se convertir, de s’engager librement et résolument pour le Christ est donc rendu possible par la victoire de Jésus sur le mal et la mort. En cela son humanité est importante. L’homme, débiteur de Dieu a maintes fois tenté de s’affranchir de sa dette et de se rapprocher de Dieu par des sacrifices multiples et toutes ces tentatives se trouvent désormais leur accomplissement en Jésus-Christ. Il est, lui, l’agneau de Dieu. Or, parce que nous avons péché contre Dieu et parce que Jésus est vraiment homme, l’agneau pascal, au fond, c’est nous-mêmes. Par son sacrifice Jésus-Christ nous rend capables de plaire à Dieu, de revenir à lui. Voilà pourquoi il est important pour Jésus ressuscité de faire reconnaître ses mains et ses pieds et de manger avec ses disciples.
Voilà aussi la démarche dans laquelle saint Pierre est entrée en prenant la parole devant tout le peuple. Lui aussi a eu sa conversion, et Jésus lui a redonné la paix intérieure, bien qu’il soit pécheur, lui aussi. A présent, il enseigne avec assurance. Pierre les instruit donc du sens de l’histoire. Pas seulement de son contenu, mais aussi de sa direction. Car dans ces événements sombres, « Dieu accomplissait sa Parole ». Personne n’avait imaginé ce qui se produirait, mais à la lumière de la résurrection, il est possible de relire tout cela et de comprendre.
La résurrection met donc en lumière cet itinéraire et change notre idée de la conversion. Se convertir n’est pas seulement changer de vie pour la rendre conforme aux préceptes divins, c’est d’abord un acte volontaire d’adhésion au Christ, un choix délibéré de ne regarder que lui, le modèle de notre humanité. Nous avons à le faire aujourd’hui encore, pour que la grâce de la résurrection prenne son ampleur en nous. Oui le Seigneur est « là, au cœur de nos vies,… dans nos tourments, …dans nos cœurs tout remplis d’orages, remplis de joie,… », c’est lui qui nous redonne sa paix et son assurance pour que nous puissions témoigner de lui.
Combien de fois dans ma vie, Seigneur, suis-je scandalisé par les souffrances, par les difficultés, par les échecs et les chutes de ma vie. Combien de fois ai-je eu du mal à comprendre et à accepter ce qui m’arrive. Parfois je deviens tellement obnubilé par la croix dans ma vie, que je perds la joie, la confiance et deviens paralysé. Je suis tenté de perdre la foi. Seigneur, viens me visiter dans ce temps de prière pour me faire comprendre le sens de mes épreuves, à la lumière de ta Croix et de ta Résurrection. Tu es là. Tu es bien vivant. Bien qu’étant ressuscité, tu n’as pas perdu ton humanité. Tu es vrai Dieu et vrai homme et tu comprends ma peine et ma faiblesse. Viens me redonner la joie de ta présence et l’intelligence de la foi, pour voir que si tu me donnes une part à ta Passion, c’est bien pour, un jour, ressusciter avec toi, et revivre en toi. Renouvelle ma joie et ma foi, pour que je puisse, comme les disciples, reprendre le chemin de ma vie en vrai témoin de ton pardon, de la conversion et de la joie de ta Résurrection.
IDOMINIKA YA 3 YA PASIKA (Umwâka B)
IGISOMWA CA MBERE
Ivyo dusoma mu gitabu c’Ibikorwa vy’Abatumwa (3, 13-15. 17-19)
Nyenubuzima mwari mwishe, Imana yaramusubije muzima
Muri irya misi,
Petero abarira ishengero ati : « Imana ya Aburahamu, Izahaki na Yakobo, Imana ya ba sokuru, ni yo yaninahaje umusuku wayo Yezu, umwe mwahereza Pilato, mukamwihakana imbere yiwe, mukagirako mukamugobera ngo amwice, yagomba kumurekura. Mweho, mwarihakanye Intungane, Umweranda, musabira ikigongwe umwicanyi. Mwari mwishe Soko ry’ubuzima, ariko Imana yaramusubije muzima, natwe tukabibera ivyabona. None rero, benewacu, ndazi yuko mwagize ivyo mwe n’abakuru banyu, ku kuyoberwa. Ariko, uko ni ko Imana yaranguye ivyavuzwe n’abahanuzi bose, ko Kristu azobabara. Nimwigaye rero muhinduke, ngo mukire ibicumuro vyanyu. »
IZABURI 4, 2. 4. 7. 9
Icit. : Inyonga zawe, Mukama, nizitumurikire !
Canke : Alleluia.
Iyo ndagutakambiye uranyumviriza,
Mana Wewe butungane bwanje !
Mu marushwa uranduhura,
ngirira imbabazi, wumvirize igisabisho canje !
Nimubimenye :
Umukama yitoreye umutoni wiwe ;
Umukama aranyumvira
Iyo ndamutakambiye.
Tweho, Mukama,
inyonga zawe nizitumurikire !
ni Wewe wujuje akanyamuneza umutima wacu.
Ko ndi mu mahoro,
ndaryama ngasinzira ;
kuko ari Wewe, Mukama,
untungira mu mutekano.
IGISOMWA CA KABIRI
Ivyo dusoma mw’ikete rya mbere ry’Umutumwa Yohani (2, 1-5a)
Ni We Ciru c’ibicumuro vyacu, si ic’ivyacu gusa, ni ic’ivy’isi yose
Bane banje, ndabandikiye ivyo kugira ngo ntimucumure. Kandi nihagira uwucumura, dufise Umuburanyi kwa Data, ni Yezu Kristu, we ntungane. Kandi ni We Ciru c’ibicumuro vyacu, mugabo si ic’ivyacu gusa, ariko ni ic’isi yose. Kandi ng’iki ikizomenyesha ko tumuzi : ni uko twozigama amabwirizwa yiwe. Uwuvuga ati : « Ndamuzi », hanyuma ntazigame amabwirizwa yiwe, ni umubeshi kandi ukuri ntikuri muri we. Ariko uwuzigama ijambo ryiwe, ni ivy’ukuri, muri we ni ho urukundo rw’Imana ruba urukundo rubushitse.
INKURU NZIZA
Alleluya, alleluya.
Mukama Yezu,
nutwumvishe ivyanditswe mu bitabu vyeranda,
umutima wacu wuzure urukundo, niwatuganiriza.
Alleluya.
Ivyo dusoma mu Nkuru Nziza ya Yezu Kristu nk’uko yashikirijwe na Luka (24, 35-48)
Vyari vyanditswe ngo Kristu azobabara, aheze yizure mu bapfuye ku musi ugira gatatu
Kuri uyo musi, abigishwa bavuye i Emawusi bariko baraganirira bamwe cumi n’umwe ivyo babonye mu nzira n’ukuntu bamumenye aho yamanyura umukate. Bakiriko baravugana batyo, Yezu araza ahagarara hagati yabo, ababwira ati : « Nimugire amahoro ! » Ubwoba burabatekera, bagira ngo babona icijiji. Arababaza ati : « Ni igiki mutinya ? Kandi mwibaza iki mu mitima yanyu ? Nimurabe ibiganza n’ibirenge vyanje, ntimukekereze, ni jewe ! Nimunkorakore mwitegereze kuko icijiji ntikigira umubiri, ntikigira amagufa nk’uko mubona ndabifise. » Akivuga ivyo, abereka ibiganza n’ibirenge vyiwe. Ntibari bwemere kuko bari banezerewe, kandi bari batamariwe. Arababaza ati : « Nta twokurya mufise ? » Bamuhereza akamanyu k’ifi yokeje. Aragafata arya bose babona. Ababwira rero ati : « Ivyo ni vyo nahora ndababwira tukiri kumwe, hamwe nababwira ivyari vyanditse vyose kuri jewe mw’Itegeko rya Musa, mu Bahanuzi no mu Mazaburi, ko bizoranguka. » Hanyuma abaha ubwenge ngo bashobore gutegera Ivyanditse, ababwira ati : « Vyari vyanditse ko Kristu yari kubabara, agaheza akizura akava mu bapfuye amaze gatatu mu kuzimu, kandi ngo kw’izina ryiwe ukwisubirako n’ikigongwe c’ibicumuro bizokwigishwe mu makungu yose, mbere bitangurire i Yeruzalemu. Kandi ni mwebwe muri ivyabona. »
EKLEZIYA YOBA IREKURIWE KUGIRA IJAMBO MU VYEREKEYE POLITIKE ? (Icîyumvīro c’úmukírisú)
Ahatari hake, iyo abakuru b’Ekleziya bitoye bagashikiriza ijambo umuryango w’abemera co kimwe n’abandi bose bafise amatwi y’ukwumva, cane cane iyo iryo jambo ritanga impanuro mu vyereke imibano y’abantu n’itunganywa ry’ivyerekeye politike, uza wumva abantu bagiye hejuru ngo Ekleziya iriko irarenza urugero mu kwivanga mu vya politike. Igitwengeje ni uko iyo ibintu bitameze neza, hari abayirukira ngo nitabare ihanure, ariko hagera ko itumbereza ijambo ku kuri, ukaza wumva ngo hoho nimere nk’iyiraba hirya, ireke kwivanga mu bitayiraba. Ibitayiraba rero n’abo babivuga ntibashobora gutomora neza ivyo ari vyo. Biratwengeje kuko benshi mu babivuga usanga na politike batumva neza ico ari co. Inkomoko y’ijambo «politike» ni mu rurimi rw’ikigereki «πολιτική», na ryo rikaba risigura «ugutunganya igisagara» ni ukuvuga ugutunganya imibereho y’abantu, bubahana kandi bubahiriza uburenganzira bw’uwundi. Iyo nsiguro abantu bose nibaba bayumva kumwe, ukwitwararika ivyerekeye politike rero, Ekleziya ntibirekuriwe gusa ahubwo inabitegerezwa kuko ni ngombwa.
Muti kuki?
Ubwa mbere hoho ukwitwararika ivyerekeye politike ni uburenganzira bwa kiremwa muntu kuko umuntu arinze avuka akaja mu bandi, ubwo nyene aca atangura kurabwa n’ivyerekeye politike, kandi aca atangura kugira ivyo afitiye uburengazira, mbere agateba na we nyene akagira ivyo abazwa. Umuntu rero arinze agira uburenganzira bwo gutunganirizwa n’abamujejwe, haba mu gushima ivyo agirirwa bimugirira neza canke mu kubigaya mu gihe atari ibimugirira neza, aba yamaze kwinjira muri politike, kandi ubwo ni uburenganzira bwiwe kuva akivuka. Turakunze kwumva amajambo ngo abari mu mashirahamwe «adaharanira ivyicaro vya politike» canke ngo «ata ho yegamiye mu vya politike». Kiretse nitwaba tutumva ivyo vyerekeye politike ivyo ari vyo, ahandi ho ntivyumvikana ko umuntu afise ubwenge bukora neza yoreka guharanira ivyerekeye politike, kandi aba mu gihugu afisemwo ibimwega abazwa, n’ivyo afitiye uburenganzira. Icoba kibujijwe n’ukugira politike itari yo, imwe igarukira ku kwiyamamaza no ku majwi, igasubira kwumvikana hageze kurondera ayandi majwi. Burya rero ibintu vyapfiriye no mu mvugo aho ubutumwa bw’ugutunganiriza abandi muri politike bisigaye vyitwa «umukino wa politike». Ubwo butumwa bubaye umukino vyose biba bipfuye, kuko aho gutunganiriza abandi, biba bisigaye ari ugukinira ku bantu benshi kugira inyungu z’abakinyi bake zibe ari zo zija imbere ku mayeri gusa.
Ushima Ekleziya itegerezwa kugira ijambo mu vyerekeye politike, twese turazi ko amareta atandukanye agira ivyo bita : politike mu vy’amagara y’abantu, politike mu vy’amashure n’indero, ipolitike mu vyerekeye imibano, n’ibindi. Iyo Ekleziya iterereye muri mwene izo politike z’ibihugu, nta n’umwe avuga ko iriko irivanga mu vya politike kandi hoho vyokwumvikanye neza, kuko izo ari zo politike z’ukuri zizanira ineza abantu.
Hari n’abatebura bakarenza urugero ngo abungere b’Ekleziya nibigumire muri Bibiliya kuko ni yo barazwe, bobo ukamenga ibivugwamwo ntibiberekeye. Erega Bibiliya ivuga ivyo nyene : ingene abantu bomererwa neza mu buzima bwabo bisunze ijambo n’ishaka ry’Imana, na ryo rikaba rigenda ritumbereye ineza y’abantu. Iyo bahanuye rero, nta kindi baba bagize atari ugusomera iyo Bibiliya nyene mu buzima bw’abantu kuko Ijambo ry’Imana ridashika ku rugero rwo kugororera Imana ubuzima bw’abantu, ni nk’umuti bereka umuntu arwaye agaca yiraramira ntawunywe, ngo kazima yawubonye.
Ahandi na ho uza wumva ngo nibitwararike ivy’imitima gusa, ukamenga imitima y’abantu itembera mu kirere ata co ipfana n’ubuzima bw’abantu, aho Imana yabashize. Hari n’aho bavuga ngo si vyiza ko Ekleziya yerekana aho ihagaze, canke ngo ntikwiye guhengama. Emwe ahubwo iyo yo ni ingorane ikomeye cane. Umuryango wahawe ubutumwa bwo gusamiriza hose Inkuru nziza ya Yezu Kristu ngo abantu baronke iteka ryuzuye ry’ukuba abana b’Imana, boreka kugira aho bahagaze gute? Koba kabaye noneho, kuko n’iyo Nkuru nziza yoshaka ikareka kubaho. Ekleziya ihagaze kuri ukwo ukuri, ahubwo mbere ikwiye ko kurushirizaho, haba mu gihe vyoroshe no mu gihe bigoye nyene, kandi nishake ihengame kuko yama ihengamiye ku kuri, kandi uwuhengamiye ku kuri aba yegamiye igiti kizima kidapfa guhenurwa n’umuyaga.
Iyo rero abakuru mu muryango w’Ekleziya bashikirije ijambo ritumbera ku neza y’abantu baba bariko baragira politike y’ukuri, kandi ntibapfa ivyo bavuze kuko ntibavuga ibisunitswe n’umuyaga. Kanatsinda, Ekleziya ntisumira ubwenge munsi y’urugo gusa, iraraba no hakurya uko ahandi bigenda, kandi yisunze Ijambo ry’Imana, iranafatira ku vyagiye birashikira abantu batandukanye, igahanura ifatiye kuri vyinshi, ata kindi kiyiraje ishinga atari ineza y’abantu.
Ekleziya rero, mu vyo ikora, mu vyo yigisha no mu vyo ihanura igihe cose, ico ishira imbere y’ibindi ni ico, kuko umutwe wayo igenda yisunga ni Yezu Kristu, na we akaba yarabaye umunyepolitike w’akarorero, kuko nta kindi yashira imbere y’ibindi atari ukwitwararika ineza y’ikiremwamuntu. Ijambo ry’Imana twasomye ku musi mukuru wa Pasika mu gisomwa ca mbere ritubwira ko ico abashingiye intahe Yezu Kristu bamwibukirako ari uko “yagendura igihugu cose agira ineza aho aciye hose” (Ibik. 10,38). Turabona mbere ko n’amategeko ashize kubiri n’iyo ntumbero yayaberarara, gutyo akatwereka ko mu vy’ukuri ineza y’umuntu iruta kure n’iyo amategeko yose, kandi ko amategeko meza ata handi yabwirizwa gutumbera atari aho. Iyo rero Ekleziya irinze ivuga, iriko irarondera kugarura abantu kugira ineza y’umuntu yubahirizwe, iba iri mu nzira nziza koko. Uwuzovuga ko iriko iragira ibitari vyo muri iyo ntumbero, na we arazoheza ayihinyuze agire ibiruta, kandi no muri ico gihe nyene ijambo ryayo rizoba rishitse ku co ryari ritumbereye, kuko mu barwanira ineza, nta gusiganwa kandi nta n’ishari vyari bikwiye kubamwo.
Erega ukwitwararika ineza y’abantu ni yo politike y’ukuri, ibindi vyose bitaja muri iyo nzira ni politike y’uruhendo, ikwegera abantu mu kwitorera ababaganza gusa aho kwitorera abababera abasuku nk’uko Inkuru nziza ya Yezu Kristu ibisaba abashaka kuba abakuru b’abandi (Mk 10,41-45).
Urwo ni rwo rugero abakristu twese twari dukwiye gushikako, na cane cane abatewe iteka ryo kuja mu bibanza vyo hejuru mu nzego aho bajejwe gutunganiriza abandi, mbere rimwe rimwe bikenewe bakanabizira kuko ntiboba ari aba mbere bazize ukuri, kanatsinda n’Umukama wacu Yezu Kristu dukurikira niko vyamugendeye. Yamara rero vyopfuma biba n’ivyo, hako umuntu azira uguhemukira ukuri akubona.
N’uko ubwenge bw’abantu bishika bukagera ahantu bugasigwa kubera impengamiro y’ukwibagira ningoga, nayo ubundi kahise, na canecane uko Ijambo ry’Imana rikatubwira, kaba kigisha abantu vyinshi vyotuma tugira ubwitonzi mu gutunganiriza abo tujejwe no mu gutegura kazoza k’imibano yacu, kuko ineza dukoze iraheza ikatugarukako. Ijambo Ekleziya ishikiriza rero hanyuma ikagirizwa ukwivanga mu vya politike ni aho riba ritumbereye. Ibindi ni ivy’abagoramikira politike ahatari ho mu kuyigira umukino, n’aho biheza bikagarara ko ugukinira ku gihugu c’Imana bidakunda kwerera bene kubigira, na canecane iyo bafashe impanuro nziza nk’urwanko, aho kuzifata nk’ikimenyetso c’urukundo rurondera ineza irama.







